Izložba Tee Morić Šitum: “Maritimistika”

Dragi prijatelji umjetnosti, pozivamo vas da posjetite izložbu “Maritimistika”, splitske autorice Tee Morić Šitum, koja se upravo održava u našem galerijskom prostoru, Marmontova 3. Radujemo se Vašem dolasku, te se nadamo da ćete popratiti ovu izložbu, koja će biti postavljena do 11.srpnja.

Osvrt na izložbu

Razgovaramo u Teinom ateljeu o nadolazećoj izložbi, o slikarstvu, umjetnosti uopće i izmjenjujemo životne priče. U tom se ona dosjeti trenutka koji je iskristalizirao njenu buduću umjetničku djelatnost. Kad joj je još za akademskih dana postavljeno pitanje „Što je za tebe umjetnost?“, ona je pronašla odgovor u riječima njemačkog filozofa Hansa-Georga Gadamera koji opisuje umjetnost kao „igru, simbol i svetkovinu“. Gadamer u ovoj sažetoj, ali iznimno kompleksnoj misli, komprimira tisućljeća umjetničke tradicije, oslanjajući se na antropologiju, teologiju, filozofiju, estetiku i brojne druge discipline.
Poput Gadamerove zamisli, vibrantne slike predstavljene na ovoj izložbi koje naizgled uprizoruju tradicionalne dalmatinske barke, more i ribare, kriju u sebi znatno dublje poruke te životnu i umjetničku filozofiju njihove autorice. Kroz godine introspekcije i slikarskog eksperimenta, Tea Morić Šitum je u svojim djelima uspjela manifestirati Gadamerov iskaz. Element „igre“ (umjetnosti kao igrokaza odnosno drame u smislu društvene i participativne aktivnosti) je u Teinom slikarstvu vidljiv u njenom ekspresionističkom duhu i pastoznim namazima uljane boje. Pretvarajući vizualno primamljivi pigment u gustu pastu, ona poziva promatrača na sudjelovanje u slikarskoj drami; da doživi sliku ne samo vidom, već i opipom. Gadamerovo viđenje umjetnosti kao svetkovine odnosi se na svima poznat osjećaj beskonačnog protoka, ili pak zastoja vremena tijekom slavlja. Kad se svetkuje, prevladava sloboda izraza i duha te osjećaj zajedništva (pripadništva pojedinca jednoj široj zajednici). U kontekstu umjetnosti, svetkovina je sama izložba koja okuplja promatrače oko predmeta slavlja, odnosno umjetničkog djela. Uloga umjetnika u ovom procesu je vezivna – on(a) činom stvaranja umjetničkog djela omogućuje njegov komunalni estetski doživljaj i stvara preduvjete za igru, slavlje i obnovu osjećaja pripadništva zajednici. Pristupajući platnu s ovim naumom, slikar(ica) sudjeluje u mističnoj transformaciji nečeg svakodnevnog u nešto svečano.

Konačno, umjetničko djelo je simbol zbog svoje ispunjenosti značenjem – ono neminovno simbolizira nešto i sugerira značenja koje promatrač interpretira (pri čemu „internost“ interpretacije ukazuje na dijalog između umjetničkog djela i promatrača). „Maritimistika“ predstavlja kolekciju slika koje su povezane upravo simboličkim, maritimnim sadržajem. Morski ambijenti u kojima je Tea Morić Šitum odrastala i kojima je i dan danas okružena uvelike su utjecali ne njezin slikarski senzibilitet – čarobna sjećanja na povremene jedriličarske izlete, ali i odrastanje u Splitu (koliko god on bio urbana sredina naspram netaknute prirode skrivenih otočkih uvala), ostavili su svoj slani morski trag na njenim platnima. Siluete barki pozivaju se na tisućljetnu simboliku broda kao životnog puta (sjetimo se samo Odisejevih avantura). I uistinu, svaka slika proizvod je i odjek pojedinih faza Teinog života; one prate njezin razvoj kao slikarice, ali i kao majke, supruge i uopće ljudskog bića u svoj njegovoj punini postojanja. Pitanja životnih ciljeva i ideala nameću joj se u periodu kad dobiva nekoliko dragocjenih sati za sebe, oslobođena od životnih, ali i majčinskih briga, i shvaća da bez slikarstva naprosto ne može. Egzistencijalna pitanja manifestiraju se tada u njenoj ekspresionističkoj kromatici, prvotno u (relativno) raspoznatljivim figurama koje se potom postepeno rastaču. Njen slikarski eksperiment u tim trenucima poprima uzlaznu putanju, a stilizirani, gotovo pa apstrahirani oblici, guraju granice njenog slikarskog stvaralaštva.

Razgovaram s Teom u njenom ateljeu i shvaćam veličinu njenog slikarskog izraza i pitam se – kamo vodi njezin eksperiment? gdje se kriju granice njenog stvaralaštva? Na ova pitanja mi je natuknula odgovor, ali uz želju da se zadrži svečanost „Maritimistike“, ostavit ćemo pokoju tajnu neotkrivenom te promatračima ponaosob i (u duhu slavlja) kolektivno prepustiti interpretaciju.

Dora Derado

Životopis

Tea Morić Šitum (1987.) nalazi svoj slikarski izraz u bogatoj paleti boja i ekspresivnim potezima kista. Njezino slikarstvo odraz je višegodišnjeg umjetničkog eksperimenta koji je započeo s fotografijom tijekom srednje škole, a kroz studij se proširio na područje performansa i digitalne fotografije da bi se naposljetku pronašla u slikarstvu. Po završetku studija Likovne kulture pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2012. godine, posvetila se upravo slikarstvu (iz iskrene ljubavi, ali pomalo i iz razigranog dalmatinskog „dišpeta“) shvativši stajalište suvremenih umjetničkih struja – da je slikarstvo passé. Pristupajući slikarstvu kao svojevrsnom eksperimentu, ali ujedno i igri, produbila je svoj umjetnički izraz kroz ukupno 10 samostalnih izložbi, ali i sudjelovanjem na preko 20 žiriranih grupnih izložbi, što u Hrvatskoj, što u inozemstvu. Na ovoj putanji je pokazala kako se tradicionalne slikarske tehnike ipak mogu prilagoditi potrebama, estetici i duhu suvremenog društva, kako paletom boja, (pre)oblikovanjem tradicionalnih motiva i kroz poruke koje se skrivaju pod gustim nanosima boje. Izuzev slikarstva, njezina radoznalost joj je omogućila i ponešto kustoskog iskustva. Tea je idejna začetnica „Splitske tiramole“, manifestacije koju je organizirala 2006. i 2007. godine, a koja opstaje do danas. Nastavila je bogatiti svoje iskustvo u ulozi voditeljice Galerije Centra za kulturu Bol na Braču (2010. g.), ali i kasnije kroz suradnje u organizaciji više grupnih izložbi među kojima se ističe „Natura maris“ (Split, Hrvatska – Vannes, Francuska, 2015. g.).
Svoje znanje nastavlja bogatiti sudjelovanjem na radionicama likovne kritike, likovnim kolonijama te angažmanom u likovnom i kulturnom životu grada Splita (primjerice, izradom godišnje nagrade „Vinka Luković“ Udruge Mi za promociju i razvoj volonterstva, 2016.-2017. g.). Članica je HDLU-a od 2011. godine, a HULU-a od 2013. godine. Tea trenutno živi u Kaštel Gomilici i uspješno balansira obiteljski život s dvoje male djece, rad u vlastitom ateljeu/galeriji (na adresi Sinjska ul. 7, Split) i svoju aktivnu, strastvenu slikarsku praksu.

kolumbic1