Jezične stipendije u Francuskoj
– Razgovor s Dorom Uzinić, polaznicom splitske Alijanse –
Priliku za znanstvenim usavršavanjem u Francuskoj, u sklopu stipendije francuske Vlade, u suradnji s Agencijom za mobilnosti i programe Europske unije, u zadnjih je deset godina dobilo 18 mladih Splićana, a 20 ih je dobilo jezičnu stipendiju. Ove godine je to bila Dora Uzinić, članica splitske Alijanse i studentica završne godine Pravnog fakulteta u Splitu. Nakon čak šest godina pauze od osnovne škole gdje ga je učila s prof. Jadrankom Busatto, francuskom se vratila i već četiri godine redovito pohađa tečaj u splitskoj Alijansi kod profesorice Ljiljane Škifić. Evo što nam je Dora ispričala o, kako kaže, jednom od njenih najljepših iskustava dosad.
Gdje si u Francuskoj usavršavala svoje znanje?
– U Cavilamu u Vichyju, jednoj od najboljih francuskih škola za učenje i usavršavanje francuskog jezika, koja okuplja polaznike sa svih strana svijeta, od Paragvaja do Sjeverne Koreje, i gotovo svih dobnih skupina, od 15 godina pa naviše. Ipak, bilo je najviše studenata s kojima sam sklopila brojna prijateljstva.
Koliko dugo si boravila u Vichyju?
– Četiri tjedna, s tim što sam o vlastitom trošku boravak produžila za četiri dana u Parizu. Biti u Francuskoj, a ne vidjeti Pariz bila bi zbilja prava šteta. Pariz je bio kruna svega što sam prethodno doživjela.
Koje troškove ti je pokrivala stipendija?
– Troškove puta, što znači povratnu avionsku kartu do Pariza i karte za vlak do i od Vichyja, zatim tečaj, smještaj u studio apartmanu i hranu u studentskoj menzi, koja je bila sasvim prihvatljiva. A ostalo mi je i za mali džeparac. S obzirom da brojni polaznici sami plaćaju sve to, mislim da je stipendija više nego izdašna.
I kako ti je izgledao dan u Cavilamu?
– Nastava se odvija ujutro od 8.45 sati do podne i, nakon pauze za ručak, od 14 do 15.30 sati. Imali smo i dugi vikend jer je ponedjeljkom nastava počinjala tek od 14 sati. Prijepodne su bili klasični satovi jezika, sasvim nalik onima u Alijansi u Splitu, dakle, učili smo gramatiku, vokabular, pisali diktate i radili pismene i usmene vježbe, a imali smo i domaće radove. Poslijepodne smo pohađali vrstu nastave ovisno o tome što smo željeli unaprijediti, bilo da je to usmeno ili pismeno izražavanje, odnosno vokabular, a ponuđene su nam bile i pripreme za DELF/DALF ispite ili čak za fakultet. Naime, u Vichyju je najviše studenata koji žele nastaviti studij u Francuskoj.
Koji stupanj jezika si imala prije odlaska?
– Imala sam položeni DELF B1. Ipak, po dolasku u Cavilam, pisala sam univerzalni test procjene poznavanja jezika i sukladno tome mi je bila dodijeljena grupa polaznika. Međutim, u hodu smo imali mogućnost u dogovoru s predavačima promijeniti stupanj u viši ili niži. Ja sam tako promijenila čak tri grupe i na kraju sam dobila uvjerenje o pohađanju stupnja B2+. Već i po tome se vidi koliko sam iz dana u dan tamo napredovala.
Što ti je u tome, osim nastave, najviše pomoglo?
– Svakodnevna komunikacija s Francuzima i to odmah čim se ujutro ustaneš, zatim kad odeš na kavu, na marendu, u dućan, svugdje si prisiljen govorit francuski. Svima nam je bilo stalo da što više naučimo i iako bi se ponekad bolje sporazumjeli na engleskom, to smo izbjegavali. Kad bi nam ponestala neka riječ na francuskom, domaćini bi nam uskakali. Tako sam naučila puno riječi koje su mi potrebne u svakodnevnom životu. Naučila sam čak i ponešto slenga kao i francuskih fraza. Na primjer, oni će za mamurluk reći “mal aux cheveux” što bi u doslovnom prijevodu značilo da vas boli kosa. Ili ti kažu “lever le coude” što bi značilo da se netko tko puno pije bavi dizanjem lakta.
Znači, bilo je osim učenja i tulumarenja?
– Hahaha, naravno, pa bilo je gomila mladih ljudi. Vichy je ljupki gradić s brojnim šetnicama uz rijeku i parkovima, barovima i kafićima. Svaki ponedjeljak na večer su nas animatori pozivali u bar na upoznavanje jer bi ponedjeljkom stizali novi polaznici. Osim toga, bile su i tzv. međunarodne večeri na kojima bi se države predstavljale kuhinjom ili folklorom, zatim smo imali organizirane izlete. Bila sam u Lyonu, glavnom gradu regije Clermont-Ferrand, dvorcima Loire… Sve u svemu, bilo mi je sjajno.
A Pariz?
– Pariz je priča za sebe i ne bi stalo u ovaj intervju. U svakom slučaju, sve je toliko šarmantno da ću sigurno nastaviti učiti francuski jer time se zbilja osjećam dijelom europske i svjetske kulture.
RAZGOVOR VODIO G. D.