Izložba “Pariz – Split”
Pozivamo vas na izložbu Sunčice Perišin Tomljanović Kuzmanić pod nazivom “Pariz – Split”, koja će se održati u našim prostorima 19. 01. – 8. 02. 2018. Otvaranje izložbe je u petak, 19.01. u 18 sati.
O autorici:
Sunčica Perišin Tomljanović Kuzmanić (Split, 1983.), diplomirala je 2006. godine na Central St Martins College, u Londonu i od tada stvara. Izlagala je na grupnim i samostalnim izložbama u Kaštelima, Meksiku, Zagrebu, Splitu, Rimu, New Yorku, te na popratnim programima bijenala u Veneciji 2007. godine i Istanbulu 2009. godine, kao i na skupnim izložbama u Muzeju Victoria i Albert u Londonu te Muzeju Georges Pompidou u Parizu.
Osvrt na izložbu:
Kaže se da grad čine ljudi. Kroz ciklus slika, Sunčica Perišin unosi dašak Pariza u Split portretirajući ljude koji su obilježili njene brojne boravke u tom, kako ona kaže, čarobnom gradu – gradu koji joj je udomio prvu samostalnu izložbu, grad uz kojeg veže uživanje u francuskom vinu, plivanje u Seni, avanturističko lutanje gradom i još kojekakve (pomalo škakljive) anegdote. No, ono što ih čini memorabilnima za autoricu su upravo ljudi čija joj se lica pojavljuju pred očima kad uroni u svoja sjećanja; neki Parižani, a neki prijatelji i prijateljice koji su doputovali s njom u želji da iskuse taj slavni ville des artistes.
Zasigurno vam je poznat onaj trenutak kad se s osmjehom prisjetite drage osobe iz nekog pradavnog perioda života i pitate se – gdje ju je životni put odveo? Rastanci su posvema prirodan dio života, ali je rijetkost vidjeti dirljive ponovne sastanke poput onih koji su urodili ovom izložbom. Sunčica nije stala na reminiscencijama o dotičnim ljudima – ona je djelovala, kao što je svojstveno njenoj prirodi, ali i slikarskom izrazu. Vjerujući da je šteta zapustiti tako lijepe odnose, ona ih revitalizira. Iz portreta doznajemo kamo je život odveo sve ove ljude – od Pariza, preko Venecije, do Meksika, Los Angelesa i nadalje. Izložba je, u tom smislu, „putujuća“.
Međutim, slikarica u konačnici ostaje energetski ukorijenjena u Splitu u kojeg unosi dašak pariškog zraka. U prikladnom prostoru Alliance Française de Split, počasna dva mjesta zauzimaju portreti bitnih osoba iz autoričine splitske sadašnjosti, time učvršćujući njenu vezu s domicilnim prostorom. Ali njena prošlost i njen drugi dom su prikazani van vremena i prostora u tijeku seansi portretiranja putem Skypea.
Slikarica se nalazi u svom atelijeru u Splitu, a njena muza u svom gradu, svatko s čašom pića po izboru u ruci. Sjećanja, planovi za budućnost i priče iz sadašnjosti stvaraju energetski vrtlog koji spaja dva kraja planeta, poput sinapsi koje povezuju neurone i time stvaraju sjećanja. Dolazi do fuzije prostora. Slikarica slika automatski, ne gledajući u papir, već pridajući potpunu pažnju osobi, razgovoru, osjećaju i bojama pred sobom. Kroz boje opisuje energiju razgovora i same osobe. Ono što nastaje nije portret iz sjećanja, ili hladni portret iz putovnice koja bi sad bila stara preko deset godina, već suvremeni portret. Dolazi do fuzije vremena. Portreti su prikaz autoričinog Pariza sada. To je astralni Pariz koji živi u njenom sjećanju i u sjećanju njenih muza, a kojeg promatrač upija kroz akvarelne tragove autoričinog kista.
Dora Derado, povjesničarka umjetnosti